Kristalne lubanje

Istrazivac Mike Mitchell-Hedges je 1927. rasciscavao vrh jednog od hramova u gradu
Maja Lubaantum-u (Belize). Njegova usvojena sedamnaestogodisnja kcerka Anna, koja
mu je pravila drustvo, je iznenada primijetila kako nesto svjetluca. Ispod prasine je
izvukla lijepo izvajanu kristalnu lobanju, ciji je vilica nedostajala. Tri mjeseca kasnije,
pronasla je i vilicu desetak metara daleko od lubanje.

Lobanja je napravljena od jednog, neobicno velikog, bloka prozirnog kvarcnog kristala.
Visoka je 13 cm, dugacka 18 cm, a siroka 13 cm. Teska je oko 5 kg. Po velicini odgovara
manjoj ljudskoj lubanji sa perfektno uradjenim detaljima. Nema kruznog izbocenja, sto
znaci da je rijec o imitaciji zenske lubanje.

Ubrzo je lubanja postala najcuveniji i najmisteriozniji komad drevnog kristala ikada
pronadjen.

Kristalna lubanja Maja, Lubaantum, Belize

Kristalnu lubanju prate i kontroverze. Razliciti autori osporavaju da je Mitchell-Hedges
(1882-1959) uopce vodio svoju kcer u Lubaantum. Zamjeraju mu da svoje “otkrice” nije
ni pominjao sve do 1943. I, na koncu, tvrde da je on zapravo lubanju kupio na aukciji
londonskoj Sotheby-ja 1943. godine. Osporavaju tvrdnje Mitchell-Hedges-a da je lobanja
napravljena u doba Atlantide i onda prenesena Majama. Zamjeraju Anni da je nastavila
ocevim “dezinformacijama”: ona tvrdi da je lobanja vanzemaljskog porijekla i da je bila
na Atlantidi prije nego sto je prebacena u Belize. Skeptici tvrde da je lobanja napravljena
u Njemackoj prije 150 godina po uzoru na Aztecke.

Ali, sve ove tvrdnje, kao sto cemo vidjeti, ne opovrgavaju jedinstvena svojstva kristalne
lubanje.

Nazalost, ne postoji moderna tehnologija koja moze utvrditi starost kvarcnog kristala pa
tako ni kristalnih lubanja. Jedino se mozemo osloniti na godine kada se pojedine kristalne
lubanje prvi put pojavljuju u javnosti. Sto stariji datum, recimo XVIII ili XIX stoljece, to
je i veca mogucnost da se radi o produktima antickih majstora ili nama nepoznate
tehnologije.

Kratkotrajna francuska okupacija Meksika tokom 1860-ih omogucila je da “istrazivaci” i
trgovci dodju do kristalnih lubanja koje su, zatim, prodavali evropskim muzejima. Pariski
Musee de l’homme (1878.) i londonski Museum of Man (1898.) su kao glavne izlozbene
modele imali prozirne kristalne lubanje cije je porijeklo nedvojbeno iz gradova Maja.

Pariska lubanja je i danas izlozena javnosti u Trocadero muzeju u Parizu. Visoko-polirani
kvarcni kristal izaziva divljenje. U muzejskoj brosuri se nagadja da je lubanja
predstavljala Azteckog boga smrti Mictlantccuhtli-ja. Ne spominje se kako je muzej
dosao do ovog eksponata, ali se pretpostavlja da je dio “Maksimilijanove kolekcije”.
Dakle, iz doba francuske vladavine Meksikom. Lubanja je naglaseno izduzena.

Britanska kristalna lubanja trenutno nije izlozena pogledima posjetilaca. Medjutim,
dostupne slike jasno pokazuju slicnost sa lubanjom Mitchell-Hedges-a. Jedina razlika je
sto je ova u jednom komadu. Materijal je takodje prozirni kvarcni kristal. Samo je jedan
naucni clanak objavljen o ovoj lubanji i to jos 1936. pod pokroviteljstvom Kraljevskog
Antropoloskog instituta.

Pronadjene izduzene lubanje su karakteristicne za hijeroglife Maja (na primjer moje
fotografije glifa iz honduraskog Copan-a); isto tako ove lubanje se srecu i u Peruu te
drevnom Egiptu (bog Ptah). Stura objasnjenja uz njih govore o bogovima odnosno
vanzemaljcima sa superiornim misaonim karakteristikama. Spiritualna ucenja Maja
govore o bicima koja su razumjela visu svijest i vladala mentalnim znanjima telepatije,
telekineze i teleportacije.

Izduzene lubanje pronadjene na Yucatanu, Meksiko

Jos jedna kristalna lubanja privlaci paznju javnosti. Vlasnici su moji sugradjani: JoAnn i
Carl Parks iz Houston-a. Oni su lubanju kupili od bioenergeticara sa Tibeta, Norbu Chen-
a. Po njegovom priznanju, porijeklo lubanje su djungle Guatemale.

Veze Maja sa misterioznim lubanjama se tu ne zavrsavaju. Nick Nocerino je 1979. dosao
u kratkotrajni posjed prozirne kristalne lubanje ciji je vlasnik svestenik Maja. On je bio
ovlasten da je proda po visokoj cijeni da bi nabavio hranu za svoje mjestane (!?) Lubanja
nije kupljena, ali je pomno testirana: zvucnom frekvencijom, osiclirajucom opremom,
psihometrijom, obojenim svijetlima, magnetima, zvukovima itd. Zakljucak: rijec je o
perfektnom primjeru kristalne tehnologije.

I, na koncu, agent jednog drugog svestenika Maja je 1982. ponudio lubanju od ametista
(ljubicastog kvarca) na prodaju u SAD. Te godine nije prodata. I, onda je, 1998. lubanja
ponovo izronila na povrsinu trazeci kupca “teskog” milion dolara. Ponovo bez uspjeha.

Vratimo se tamo gdje je sve pocelo.

Nakon smrti Mitchell-Hedges-a, umjetnicki restaurator Frank Dorland je dobio dozvolu
(1970.) da testira cuvenu kristalnu lubanju u laboratoriji Hewlett-Packard-a (Santa Clara,
California).

Ovi testovi su pokazali niz anomalija.

Lubanja je potopljena u benzil-alkohol sa zrakom svjetlosti koja je prolazila kroz nju.
Uoceno je da lubanja i vilica poticu od istog kristalnog bloka. Ono sto je zaprepastilo
laborante bila je cinjenica da su i lubanja i vilica izradjene sa nepostovanjem prirodne
kristalne. U modernoj kristalografiji je, naime, prva procedura da se odredi kristalna os da
bi se sprijecilo pucanje kristala tokom procesa obrade. U slucaju kristalne lubanje Maja
kao da su njeni kreatori raspolagali takvom tehnologijom da ih nije brinula mogucnost da
kristalni blok moze da pukne.

Nepoznati umjetnik nije koristio metalne alate. Mikroskopska analiza nije pokazala ni
najmanje znakove ogrebotina na kristalu koji bi mogli nastati upotrebom takvih alata.
Naravno, dodatni je problem cvrstoca kristala (Moh faktor 7) zbog koje ni vecina
modernih alata ne moze zagrebati povrsinu kristala.

Iz danasnje perspektive, jedini nacin na koji je kristal obradjen bio bi slijedeci: prvo je
oblikovana gruba forma lubanje uz koristenje dijamantskog alata. Zatim je fina obrada i
poliranje izvrseno uz mnogobrojne aplikacije tekucina i kristalnog pijeska. Uz upotrebu
te tehnologije bilo bi potrebno 300 godina kontinuiranog rada da se napravi tako
perfektna kristalna lubanja.

Zdrav razum nam govori da je istina negdje drugo. Ili su drevni narodi raspolagali nama
nepoznatom naprednijom tehnologijom, ili je kristalna lubanja nastala kao kreacija
posjetioca iz svemira. Ili, kombinacijom ova dva rjesenja.

Engima ne zavrsava sa procesom izradom lubanje.

Od jagodicne kosti prema ivicama lubanje formirani su kristalni lukovi koji su odvojeni
od same lobanje. Ovi lukovi imaju funkciju svjetlosnih cijevi koji koriste principe
moderne optike… i prenose svijetlo od baze lubanje do ocnih duplji.

Ocne duplje su minajaturne konkavne lece koje takodje prenose svjetlo iz izvora prema
gornjoj strani lubanje. I, na koncu, u unutrasnjosti lubanje je vrpcana prizma i maleni
svjetlosni tuneli koji omogucavaju da predmeti ispod lubanje bivaju osvijetljeni i uvecani.

Richard Garvin, autor knjige o kristalnoj lubanji, vjeruje da je ona bila dizajnirana da
stoji iznad svjetlosne zrake. (Richard Garvin, “The Chrystal Skull”, 1973) Razliciti
svjetlosni transferi i efekti prizme bi dovodili do osvjetljenja citave lubanje i ocnih duplji.

Frank Dorland je izvodio svjetlosne eksperimente i biljezio da se lubanja “zapali
svijetloscu kao da je na vatri”. (Frank Dorland, “Chrystal Healing: The Next Step”).

Vec smo rekli da je lubanja napravljenja iz dva dijela. Vilice savrseno pristaju uz glavu
za koju se zakace sa dva udubljenja. Ona omogucavaju vilicama da se otvaraju i
zatvaraju. Sama lubanja ima dvije male rupice sa strana koje su vjerovatno sluzile da se
lubanja pricvrsti u mjestu. U perfektno mirnim uslovima lubanja bi ostajala nepokretna.
Mali vjetric bi, na primjer, dovodio do ispadanja iz balansa i pomicanja naprijed-nazad. U
tim trenucima bi se vilice otvarale i zatvarale kao kontra-balans. Stvarao bi se vizuelni
efekat da se nalazimo ispred “zive” lubanje koja govori (otvara-zatvara usta) i artikulira
(klimanje glavom gore-dolje, naprijed-nazad).

Koja je onda bila svrha ove kristalne lubanje? Da bude inteligentna igracka? Ili nesto
vise?

Mnogi posmatraci su primjecivali da lubanja mijenja boje. Nekada se frontalna kost
zamagli i izgleda kao bijeli pamuk; u drugim trenucima je perfektno providna. Ponekad
se formiraju tamne tacke prvo na desnoj strani da bi ubrzo zatamnile citavu lubanju.
Zatim se tacke povlace i misteriozno nestaju.

Posmatraci bi prijavljivali da se desavaju cudne stvari u ocnim dupljama. Vidjeli bi scene
gradjevinskih objekata, iako je lubanja imala crnu pozadinu. Zabiljezeni su slacajevi da
se cuje zvuk zvona koji dolazi iz dubine lubanje…

Bazirano na dosadasnjim iskustvima i efektima koji lubanja ima na svoju okolinu moze
se zakljuciti da ona utjece na svih pet fizickih cula. Mijenja boju i svijetlo, emitira miris,
kreira zvuk, daje senzacije toplote i hladnoce onima koji je dodirnu (mada je lubanja
uvijek na istoj sobnoj temperaturi). Cak je i proizvela osjecaj zedji i ukusa kod nekih
posjetilaca.

Dorland je misljenja da je rijec o fenomenu u kome kristal stimulira nepoznate dijelove
mozga otvarajuci psihicka vrata. On zakljucuje: “Kristal kontinuirano emitira elektricne
radio valove. S obzirom da mozak radi istu stvar, oni medjusobno komuniciraju.” On je
uocio da se ciklicna dogadjanja u lubanji mogu povezati sa polozajima Sunca, mjeseca i
planeta na nebu.

Sugestije niza drugih istrazivaca su takodje intelektualno izazovne.

Marianne Zezelic tvrdi da lubanja “…stimulira i pojacava psihicke sposobnosti. Kristal
sluzi kao akumulator zemaljskog magnetizma. Fokusirajuci se na kristalnu lubanju, oci
uspostavljaju harmonicnu relaciju i stimuliraju magnetizam prikupljen u tom podrucju
mozga poznatom kao cerebelum.” Na taj nacin cerebelum postaje rezervoar magnetizma
koji utjece na kvalitet magnetnog protoka kroz nase oci. Uspostavlja se nesmetani protok
magnetizma izmedju kristalne lubanje i posmatraca. Kolicina energije koja ulazi u mozak
se povecava; nadrazuju se magnetni polovi mozga koji se nalaze tacno iznad ociju. I
slijedeca stvar koja se desava su psihicki i parapsiholoski fenomeni.

Ostajuci na istom tragu, Tom Bearden, americki ekspert u polju psihotronickih studija,
vjeruje da kristalna lubanja u rukama iskusne osobe, moze postati instrument lijecenja.
Frekvencija kristalne lubanje se moze prilagodjavati frekvenciji uma i tijela pacijenta…
cime se pojacava blagotvorna energija… ciji se utjecaj moze prvo uociti na auri pacijenta.
U ovom slucaju kristalna lubanja ima svrhu pojacala i prijenosnika psihicke energije i
zemaljskih energetskih sila.

Kada se sumiraju dosada prikupljena znanja o kristalnoj lubanji Maja ne cudi da eksperti
kao Frank Dorland tvrde da je “…bukvalno nemoguce da se danas, sa nasim nivoom
tehnologije, duplicira nesto kao kristalna lubanja.”

Ili, kako bi jedan od kristalograficara iz laboratorije Hewlett-Packard-a rekao: ”…ova
prokleta stvar jednostavno ne bi trebala da postoji!”

Ali, eto, ona postoji. Uprkos tome sto ne mozemo objasniti tehnologiju kojom je
napravljena. Niti mozemo do kraja razluciti svrhu kojoj je sluzila.

Jedino sto znamo je da su se Maje sluzile njima. I da su bile perfektne.