Nrg čet oľu 18, 2010 5:05 am
Usred ljeta stoji na obali jezera grupa ribiča i marljivo peca.
Mir vlada prirodom i u dusi dobrodušnih ljudi koji su se prepustili čarima ribolova.
Odjednom,projuri jedan motorni čamac sa skijašem na vodi iza sebe i potpuno razbi mir na vodi i u dušama miroljubivih ljudi koji pecaju.
Nakon prve ljutnje, opet se sve smiri i nastavi po starom.
Ali ne lezi vraže, opet ti se skijas na vodi sjuri desetak metara uz obalu zamrsivši pet-šest najlona i rastjeravši ribu.
Valove da i ne spominjemo, kao ni ljutnju ribiča.
Treći put kada se zaletio, jedan ljuti ribič zavitla pivsku bocu ka skijašu i potrefi ga točno u glavu.
Ovaj u trenutku potone.
E, sad se svi uzvrpoljiše, te uz riječi: "Jest da je pokvaren, ali ipak ga ne treba ubiti", sjuriše se u vodu ne bi li ga pronašli,
te su nakon jednog minuta grozničavog traženja u tome uspijeli i izvukoše ga na obalu.
Nastane tajac.
Tko će mu dati prvu pomoć i umjetno disanje?
Jedan hrabro istupi i počne da mu daje zrak usta na usta, ali nakon dva tri pokušaja, uz primijetan osjećaj gađenja, ustaje i promuca:
- Ne, ne, ne mogu...
Drugi brzo prilazi i uz rijeći:
- "Ma nemoj sada biti gadljiv, umrijet će čovjek"!
I počinje mu upuhavati zrak.
Medutim, nakon pet šest pokušaja, okrenu se na stranu i počne povraćati.
Treći nevoljno priđe i još nevoljnije počne raditi što i prethodnici, uz vidno zelenu boju lica svoga.
Tek četvrti, pošto je pomno osmotrio tijelo koje je izvučeno iz vode, reče:
- Hej, narode, stanite! Ovaj nije naš, ovaj ima klizaljke!